Svijet je bučan. Ponekad je sav taj zvuk dobrodošao. Kakav bi bio dan bez razgovora, glazbe ili bez naleta vjetra i žubora valova? U drugim trenucima, vrtlog glasova, pištanje mikrovalne pećnice i podsjetnici na mobitelu postanu toliko glasni da ih je teško isključiti. Nije ni čudo što sve više ljudi svoje slobodno vrijeme koristi za desetodnevna meditacijska povlačenja tijekom kojih polaznici ne smiju govoriti, slati poruke, koristiti računalo ili, u nekim programima, čitati.
Ne može se svatko izdvojiti tjedan i pol za tiho samoproučavanje, niti bi to svatko želio. Vaša praksa joge može biti prolaz do tog iskustva na način koji se lako uklapa u vaš životni stil. Kad uđete u studio za jogu, napravite prvi korak prema smirenosti tako da razgovore zadržite u svlačionici ili prostoru za doček. Ili, kad započnete praksu kod kuće, dajte svojoj obitelji, cimerima pa čak i kućnim ljubimcima do znanja da vam je potrebno malo vremena za sebe dok vježbate. Ugledajte se na neke dinamične prakse i uđite u Savasana (Poza mrtvaca) na 10 do 15 minuta prije nego što izvedete svoju prvu asanu. Ako se prije početka prakse trebate malo istegnuti, učinite to nježno.
Ako ste na satu, pokušajte pustiti da glas učitelja i glazba prođu kroz vaš um, umjesto da se za njih hvatate i analizirate svaku nijansu.
Dopustite tijelu da odgovori na ritam bez pretjeranog razmišljanja. Pozovite mozak da uzme predah dok se dah i tijelo kreću u skladu. Pokušajte se osloboditi misli koje se nameću o tome radite li pozu ispravno ili možete li dosegnuti pod ili se odgurnuti prema stropu.
Ideja o mirnom umu nije samo za Savasana. To je nešto što treba voditi cijelu praksu. Na tom mirnom mjestu lakše je pronaći razboritost potrebnu da odredite trebate li tražiti svoju granicu u Hanumanasana (Špaga) ili vas ego mami da se istegnete iznad onoga što vaše stražnje lože mogu podnijeti u ovom trenutku.
Nemojte se iznenaditi ako vam tišina bude „teška” ili „prazna”. Čak i ako dugo vježbate jogu, može biti potrebno dosta prilagodbe. Ako ste imali stresan dan ili osjećate da ste „zaglavili” u svojoj praksi joge, ponekad vam se može činiti previše lako iskoristiti taj tihi prostor da svi unutarnji negativni glasovi vode svađu u vašoj glavi. Možda čak poželite da vam se netko obrati, samo da se morate usredotočiti na nešto drugo. To je posve normalna reakcija i ujedno jedan od razloga zašto vas tišina na važan način uči o vama samima.
Tišina na satu joge osmišljena je da vam pomogne odfiltrirati rubne ili osjetilne smetnje. Kad radio ili vaš iPod nisu pojačani, lakše je slušati — ne vanjske zvukove, nego vlastite misli i instinkte. Kad vam u ušima nisu tuđi razgovori, možda će vam biti lakše povesti razgovor sa samim sobom.
Da tišinu ne samo tolerirate nego i prihvatite, počinje s povjerenjem da će vas um voditi na pozitivna, produktivna mjesta te s razboritošću u tjelesnoj praksi da si kažete kamo krenuti. Unutarnji dijalog koji stvarate produbljuje vašu praksu mentalno i tjelesno.
Počnite raditi na tome da tišinu koristite za usmjeravanje svoje namjere unutar i izvan sata. Isprva odvojite nekoliko minuta na početku i na kraju dana da vježbate usmjeravanje pažnje dalje od mentalnog nereda. Zamislite tišinu u prostoriji kao zavjesu koju možete navući protiv svih kaotičnih misli ili trenutaka „majmunskog uma”.
Dovedite svoju svjesnost u sadašnji trenutak. Ako vam je teško isprazniti um, odaberite dva ili tri pojma, slike ili ideje (možda taj sat želite posvetiti načelu ahimsa, ili možda želite u umu zadržati sliku božice Kali) i držite se toga. Zatim pokušajte dublje istražiti neki aspekt tih stvari.
Poigrajte se ovim tehnikama kako biste naučili prihvatiti odsutnost riječi na satu i u životu. I zapamtite, to što ne govorite ne znači da ne komunicirate. I dalje cijelim tijelom izražavate sebe. A kad progovorite, vaše će riječi biti jasnije, smislenije i potpunije odražavati pravoga vas.
Istaknuta joginija: @alena.yoga u pozi kornjače
